PLAV – Malobrojni žitelji Velike, koji su život vezali za ovaj surovi prostor, suočavaju se s brojnim problemima.

Predsjednik Savjeta Mjesne zajednice Velika Marinko Bošković ističe da je najteže zimi kad napada veći snijeg. Ima staračkih domaćinstava kojima treba pomoći, ali ove godine nije bilo kritičnih situacija. Prošle godine su Opštini uputili zahtjeve u vezi unapređenja infrastrukture, ali će morati da ih ponove, pošto radovi nijesu realizovani.

– Glavi projekat je sanacija objekta stare škole. Pripremni dio smo uradili i nešto materijala nabavili, ali sad mora da se izvedu glavni radovi s ukrovljavanjem. Bilo nam je važno da dobijemo saglasnost od Ministarstva prosvjete za te radove, na čemu smo zahvalni ministru Damiru Šehoviću, jer prije njega niko nas u tom dijelu nije ni pogledao, čak nam je osporavano pravo da radimo, iako objekat propada. Opština se nije dosad oglašavala, a vidjećemo hoće li nam pomoći... Poslali smo zahtjeve i imamo obećanja iz Šumskog preduzeća da će nam dati potrebnu građu, a obećao nam je i vladika Amfilohije da će pomoći radove. Tražili smo pomoć i kod privrednih subjekata i nekih naših biznismena, pa i od njih očekujemo pomoć -kazao je Bošković.

On ističe i problem puta preko Ivanpolja, kojeg bi trebalo temeljnije renovirati, jer na određenim mjestima asfalta gotovo da nema i svuda su vidljive udarne rupe.

-To je put lokalnog karaktera i tu Opština treba da izvodi radove, a jedini način da to bude kvalitetnije i da duže traje jeste da se čitav put rekonstruiše, jer krpljenje rupa ništa ne znači. Kad je put rađen, stavljen je tanak sloj asfalta i brzo je nestao, a smatramo da ni podloga nije dobro urađena. Put od Murina ljeti nije mnogo loš, zakrpe ga pomalo, ali to dosta kasno urade, pa od snijega i mraza brzo propadne. To treba uraditi na proljeće pa da traje do zime i tako bi imalo efekta. Puteve su nam dodatno oštetili koncesionari šuma, ne vrativši ih u prvobitno stanje. Mjesna zajednica od koncesionara ništa ne dobija – ističe Bošković.

Član Savjeta MZ Velika i odbornik u Skupštini opštine Plav Tomislav Stešević ukazuje na probleme sa strujom, jer je elektromreža većim dijelom dotrajala i zrela za rekonstrukciju.

-Struja je još uvijek je monofazna, stare trafostanice, stubovi mjestimično krajnje dotrajali i to se u pojedinim zaseocima mora hitno mijenjati. Selo je veoma razuđeno pa dužina linija čini da napon slabi tako da krajnji korisnici imaju najviše problema –kaže Stešević.

Jedan od gorućih problema je i krivolov. Stešević kaže da krivolovci dolaze sa svih strana, većinu njih i ne poznaju, a ne prezaju da s kerovima love i po njihovim imanjima oko samih kuća.

-Veliki problem trpimo od lovaca, bolje reći krivolovaca, od kojih najveći dio njih i ne poznajemo. Četiri podčakorska sela pretvorena su u lovne atare i tu radi ko šta hoće. Tu su nam kuće, stoka, kotari i torine, a lovački kerovi jure na sve strane. Mi ne branimo da se lovi, ali zna se gdje se može loviti i koja vrsta zvijerke, sve je propisano. Nažalost, strada divljač i to i ona plemenita. Juče je bježeći pred kerovima kroz selo, preko groblja, prošla divlja svinja, a lovce koji su učestvovali u toj akciji i ne poznajemo. Lov je zabranjen, ali to ovdje ne važi. Dešavalo se i da srna ili lane, ranjeni i bježeći pred kerovima, utrčavaju u kuće ne bi li se spasili. Kada smo se prije dvije godine preko stranica „Dana” obratili javnosti, iz Lovačke organizacije u Plavu, umjesto da ispitaju naše navode, rekli su da su to bapske priče, jer vjerovatno i oni u tome učestvuju pa da zataškaju –ističe Stešević.

N.V.

---

Lovačka organizacija zna samo da nosi u rancima
Stešević navodi kako nikad nijesu vidjeli da iz plavske lovačke organizacije dođu na veličke lovne prostore da urede pojište, postave hranilice, donesu hranu za divljač, da malo rade i na uzgoju, što im je kaže i u opisu lovnih aktivnosti „a ne samo da trpaju u rance i nose kućama“.

-Ne možemo da vjerujemo da to rade ljudi, lovci. Čitao sam da lovac u prevodu znači čovjek sa najvećom dušom, i lov bi dakle trebalo da bude neka vrsta sporta i rekreacije, a ne uništenje i istrebljenje divljači, pogotovo plemenite. Iako živimo na prostoru gdje bi te divljači trebalo da ima, prinuđeni smo da djecu vodimo u zoološki vrt da vide zeca, srnu, lane – ogorčen je Tomislav Stešević.



”Puteve su nam dodatno oštetili koncesionari šuma, ne vrativši ih u prvobitno stanje. Mjesna zajednica ništa ne dobija